UNIVERSITY OF BANJA LUKA,
GENETIC RESOURCES INSTITUTE

UNIVERZITET U BANJOJ LUCI,
INSTITUT ZA GENETIČKE RESURSE

Životinjski genetički resursi

Biodiverzitet stočnog fonda je od suštinske važnosti za hranu i osiguranje životne bezbjednosti, posebno u zemljama u razvoju. Stoka obezbjeđuje meso, mlijeko, jaja, vlakna, kožu, stajsko đubrivo, snagu za kultivaciju i transport, kao i niz drugih proizvoda i usluga. Mnogi siromašni iz ruralnih sredina – procjenjuje se oko 70 % - drže stoku i oslanjaju na nju kao važnu komponentu njihovih sredstava za život. Pripitomljene životinje takođe doprinose ekosistemima u kojima one postoje, pružanjem usluga kao što su rasturanje sjemena  i kruženje hranljivih materija.

Stoka izložena ekstremnim klimatskim uslovima razvija adaptivne osobine koje će im pomoći da opstanu i proizvode gde bi druge životinje podlegle. Ona se prilagođava lokalnim resursima hrane i razvija otpornost na bolesti i parazite. Prirodna selekcija igra ulogu, ali današnje rase sa svojim jedinstvenim kombinacijama gena se ne bi pojavile bez stalnog aktivnog upravljanja i selekcije od strane farmera i pastira tokom 12 000 godina od  kad su i prve vrste pripitomljene.

Uprkos svom ogromnom potencijalu i doprinosu održivom razvoju i smanjenju gladi i siromaštva, životinjski genetički resursi za hranu i poljoprivredu nisu dovoljno iskorišćeni i zaštićeni. Od 7 600 rasa prijavljenih FAO od strane zemalja članica, više od 1 500 su u opasnosti od izumiranja, ili su već nestale. Tokom prvih šest godina ovog vijeka, više od 60 rasa - skoro jedna na mjesec dana – je nestalo zauvijek, odnoseći sa sobom njihov jedinstveni genetički mejk-up. Gubljenje ovih rasa je kao gubljenje globalne polise protiv budućih prijetnji bezbijednosti hrane. To podriva sposobnost populacija stoke da se prilagode na ekološke promene, pojavu bolesti ili promjenu potrošačkih zahteva.

Troškovi uspostavljanja i održavanja životinjskih banaka gena je visoka u poređenju sa onima za usjeve. Očuvanje životinjskig genetičkog materijala podrazuijmeva skupe materijale, opremu, obučeno osoblje i stalno napajanje električnom energijom.

U stvarnosti, međutim, banke gena treba da prvenstveno služe kao podrška održavanju rasa u proizvodnim sistemima u kojima su se i razvijali. Opšti cilj bi bio da se podstakne dugoročno održivo korišćenje i razvoj stočarskih rasa - ispunjavanje ekonomskih i socijalnih potreba čuvara stoke i minimiziranje pritiska na životnu sredinu i prirodne resurse zadržavajući genetičke opcije za budućnost.

U ovom trenutku, mnogo animalnog genetičkog diverziteta je održavana od strane poljoprivrednika i pastira zemalja u razvoju.Uloga ovih stočnih čuvara u održavanju genetičke raznovrsnosti je priznata od strane međunarodne zajednice, ali ostaje još mnogo toga da se uradi kako bi se osiguralo da se ovo priznanje proprati konkretnim akcijama. Projekti in situ konzervacije odvijaju se uglavnom u razvijenim zemljama. Štaviše, čuvari stoke u sitnoj razmjeri - stočari i sitni zemljoradnici - često su marginalizovani od procese odlučivanja koji utiču na njihove proizvodne sisteme, što je rezultiralo u odlukama i politikama koje predstavljaju prijetnju njihovoj sposobnosti da nastave kao čuvari biodiverziteta stoke.

U 2007, FAO je predstavio Stanje svjetskih animalnih genetičkih resursa za hranu i poljoprivredu,  prvu ikada, globalnu procjenu statusa i trendova životinjskih genetičkih resursa. Ovaj rad služi kao autoritativna referenca iz koje se planiraju projekti upravljanja.

Stanje svjetskih animalnih genetičkih resursa za hranu i poljoprivredu je pokrenuto krajem 1990-ih godina, kada je Komisija za genetičke resurse za hranu i poljoprivredu zatražila da FAO koordinira procjenu životinjskih genetičkih resursa po zemljama. U to vrijeme, Komisija je takođe osnovala i Međuvladinu tehničku radnu grupu za životinjske genetičke resurse za hranu i poljoprivredu. Do 2005, 169 zemalja je podnijelo izvještaj koji je, u kombinaciji sa izveštajima međunarodnih organizacija i visoko priznatih naučnika i stručnjaka, formirao osnov Stanja. Konačni izveštaj je predstavljen na Međunarodnoj tehničkoj konferenciji o životinjskim genetičkim resursima za hranu i poljoprivredu, koja je održana u septembru 2007 u Interlakenu, Švajcarska.

(Izvor: )